Lamija Mešić: Nema suosjećanja i milosti prema malim obrtima

Facebook stranica “Glas malih biznisa” koja okuplja gotovo 50.000 ljudi, nastavlja svoju borbu za spas mikro, malih i srednjih preduzeća na području Bosne i Hercegovine, koja su, uslijed enormnih gubitaka i ekonomskih posljedica morala otpustiti svoje radnike, zatvoriti svoje poslovnice, a čini se da za mnoga preduzeća iz ove situacije nema izlaza te im prijeti stalno zatvaranje. U grupi se svakodnevno mogu čitati vapaji očajnih poduzetnika koji nemaju rješenje za svoja preduzeća i sudbinu njihovih radnika.

Ni gradačački poduzetnici nisu pošteđeni efekata koje je donijela pandemija korona virusa. Dok veliki trgovački lanci imaju dozvolu za rad uz skraćeno radno vrijeme, sa druge strane imamo niz malih i srednjih preduzeća koja još uvijek čekaju dan kada će konačno početi sa radom, vratiti svoje radnike na posao, i steći mogućnost da prehrane svoje porodice.

Jedno od takvih preduzeća je i lokalni butik “Bellamii” u vlasništvu mlade poduzetnice Lamije Mešić, koju smo kontaktirali kako bi nam rekla riječ više o situaciji u kojoj se trenutno nalazi.

Prošlo je gotovo mjesec dana od kada je donesena odluka da se zatvore trgovine odjećom, obućom, od kada je zabranjen rad gradačačke zelene pijace. Vidite li kraj ovoj krizi u kojoj su se našli vlasnici mikro, malih i srednjih preduzeća, i kako je konkretno mjera zabrane rada uticala na Vaš, odnosno rad Vašeg butika?

Situaciju i izvještaje pratim svakodnevno. Onda kada pomislim da se ovo završava, donesu se neke nove ili produže već ranije donesene mjere. Poslovi su stali, radnici ostali bez posla, poslodavci doživjeli apsolutne krahove, ušli u minuse. Mikro, mala i srednja preduzeća prošla su najgore u ovom periodu, a posljedice nisu zaobišle naravno ni mene samu. Već par godina vodim butik, ovo mi je prva situacija ovog tipa, ali itekako se osjete finansijske posljedice. Ne radite nikako, nemate prihoda, životni troškovi nisu se zamrzli kao naši poslovi, naprotiv, nastavili su se i čovjek u ovoj situaciji mora pronaći rješenje. Nije ugodna situacija. Nadam se da će se nastaviti sa pozitivnim vijestima da na području TK nema oboljelih, i da će se uskoro sve vratiti na staro.

Veliki trgovački lanci nastavljaju sa svojim radom, uz skraćeno radno vrijeme. U njima se, baš kao što ste i iznijeli na službenoj facebook stranici butika “Bellamii” dnevno miješa i dolazi u kontakt na stotine ljudi. S druge strane, zabranjen je rad trgovinama u kojima rijetko kada ima više od jednog do dva kupca istovremeno u objektu. Kako to komentarišete?

Da, baš na to sam ukazala danas na stranici butika, i dobila sam mnogo pozitivnih reakcija, kako od svojih sugrađana tako i od drugih poduzetnika koji prolaze kroz sličnu situaciju. Razumijem da tržni centri moraju raditi, ljudi moraju živjeti i za vrijeme korone, i ovdje ne govorim ništa protiv njihovog rada, već o ironiji, kontradiktornosti, nazovite to kako želite. Stotine ljudi kreću se dnevno jedno pored drugog, rijetko se drže distance od 1.5 m, da se razumijemo. Ne vidim zašto iz Federalnog štaba civilne zaštite nema razumijevanja i suosjećanja prema manjim obrtima, gdje se u istom trenutku rijetko kada zadesi više od jedne osobe.

Nismo zagovornici teorija zavjere niti neosnovanih pretpostavki, ali od samog trenutka proglašenja pandemije korona virusa u svijetu, i katastrofalnih posljedica kako po svjetsku, tako i našu bosansko-hercegovačku privredu i ekonomiju, na dosta mjesta se mogu čuti izjave kako su ove mjere uvedene da se uguše upravo mikro, mala i srednja preduzeća? Vidite li Vi istinu u tim tvrdnjama i kakvo je Vaše mišljenje povodom toga?

Pokušavam izbjegavati medije, portale i osobe koje pišu i govore o tome. Svi smo se zabavili o sebi u ovim danima. Ne vjerujem u tu vrstu ljudske zlobe, vjerujem da je ovo jedna bitka u kojoj će svijet izaći kao pobjednik. Ne mogu da shvatim ljude koji u ovim danima, ionako teškim po sve nas, dodatno otežavaju svakodnevnicu crnim predviđanjima i najbolji lijek jeste ignorisanje istih i fokusiranje na rješenja za aktuelne probleme.

Naša zemlja zadužena je za 330 miliona eura, od čega je tuzlanskom kantonu kao najmnogoljudnijem dodijeljeno 39,68 miliona KM. Očekujete li da dio tog novca bude usmjeren na pomoć poduzetnicima?

O novčanoj pomoći i podršci priča se od samog početka ove krize u našoj domovini a ništa se konkretno ne dešava. Ista je stvar i oko banaka i moratorija na kredite. Za aktiviranje moratorija čovjek mora proći kroz izuzetno komplikovanu proceduru tako da su mnogi na kraju i odustali od te “pogodnosti”. Stičem utisak da će politički subjekti u medijima teoretisati i obećavati sve dok ova kriza ne prođe. Nadam se iskreno da će naš Dom zdravlja i općenito sve zdravstvene institucije u ovoj državi imati najviše koristi od ovog kredita jer oni su na prvoj liniji odbrane od virusa. Počinjem gubiti nadu da će vlast pomoći poduzetnicima, i smatram da će odužiti proceduru raspodjele sredstava dok ova kriza ne prođe, a kada prođe tada već mnogima svakako neće ni trebati ta vrsta pomoći. Voljela bih da ovo nije scenarij koji će se odigrati, ali pomoć poduzetnicima trebala je doći davno, kada su počeli izdavati naredbe o zabrani rada.