Aleksandar Mlač

Aleksandar Mlač je rođen od majke Vere i oca Rudolfa Mlač. Bilo je to u Zrenjaninu 1945. godine, na izmaku Drugog svjetskog rata. Naime, Ruskinja Vera Malašenko i Slovenac, Rudolf Mlač, radili su na željezničkoj stanici u Zrenjaninu, gdje su se upoznali i ubrzo sklopili bračnu zajednicu.
1958. godine Sašini roditelji se javljaju na raspisani konkurs gradačačke Gimnazije i osmogodišnje škole koja se popularno zvala Crvena škola. Po dolasku u Gradačac porodica Mlač je privremeno smještena u jednu zgradu na Varoši, da bi poslije dva mjeseca preselili u novoizgrađenu zgradu u centru grada, koja se zvala Sarajka. Saša je bio tinejdžer sa navršenih 13 godina.

Iz Gradačca Saša nastavlja saradnju sa malim novinama, a kao učenik Gimnazije počinje slati svoje priloge listu studenata Univerziteta u Sarajevu “Naši dani” . Interensantno je napomenuti činjenicu da je u to doba glavni i odgovorni urednik lista “Naši dani” bio Mladen Arnautović, student Pravnog fakulteta i pitomac đačkog doma u Gradačcu. Saradnja sa “Našim danima” definitivno je opredijalila Sašu da postane novinar.

Kao gimnazijalac je počeo da igra rukomet. Bio je vrstan golman. Inače, u to vrijeme rukomet je bio popularna igra i gradačački klub je na čelu sa dr. Spasojević Nenadom ušao u Republičku ligu. Po dolasku u Sarajevo, kao student Pravnog fakulteta Saša je počeo da igra za rukometni klub “Željezničar”, ali obaveze na fakultetu i ljubav prema novinarstvu je prevagnula.

Na drugoj godini studija postao je jedan od urednika studentskog lista “Naši dani”, a dvije godine kasnije, odnosno 1967. godine preuzeo je funkciju Glavnog i odgovornog urednika tog lista. Bilo je to burno vrijeme kad su se dešavale studentske demonstracije i baš tada on objavljuje jedan tekst o univerzitetskim profesorima koji su doktorske disertacije sticali prepisujući već obrađene doktorske radove. Zbog toga je ubrzo smijenjen a na mjesto Glavnog i odgovornog urednika postavljen je Zdravko Grebo. Jedan od prvih tekstova kojeg je redakcija objavila na čelu sa Grebom bio je uperen protiv tadašnje vlasti i taj broj je bio zabranjen, a redakcijski odbor smijenjen.

Po povratku iz vojske zapošljava se na Radio-Sarajevu gdje ubrzo postaje Urednik informativne emisije, a godine 1973/74. biva mu odobrena specijalicacija u Francuskoj. U toku višemjesečnog boravka u Parizu i Monte Karlu, Saša vodi emisije na Radio-France, Radio Luxebourgu i Radio Monte Karlo, a istovremeno sarađuje u jugoslovenskoj sekciji Radio France International.

Krajem osamdesetih godina počinje da radi kao spoljno politički urednik na TV Jutel. Tu ostaje sve do izbijanja rata 1992. godine kada Jutel prestaje sa radom, a on se uključuje u rad novoosnovane TV BiH. Obzirom da su početkom rata skoro sve veze sa svijetom bile prekinute, izvještaje šalje putem radio-amatera slovenskoj RTV ali i drugima medijima u svijetu kao što su: Švedski radio, Radio slobodna Evropa, RAI, Dojče Vele, BBC itd.
Novembra 1992. godine izlazi iz Sarajeva i odlazi na “Radio-brod” kojeg je osnovala francuska humanitarna organizacija. Radio-brod je plovio međunarodnim vodama Jadrana i imao je zadatak da sa istinitim informacijama informiše slušaoce na Balkanu, ali i u drugim državama. Preko radio-amaterskih i telefonskih veza održavao je stalnu vezu sa dopisnicima iz BiH.
Poslije izvjesnog vremena provedenog na Radio-brodu odlazi u Ljubljanu. Odatle stupa u vezu sa radio amaterima iz Gradačca. Informacije koje je od njih primao išle su na sve radio i TV stanice sa kojima je Saša sarađivao. Preko slovenačkog crvenog krsta i zagrebačkog humanitarnog centra u kojem je radio Ferhat Mustafić, šalje kamion humanitarne pomoći za Gradačac. Preko UNCHR-a putuje za Sarajevo, ali i u druge dijelove BiH. U dva navrata uspio je doći i u Gradačac.

Po završetku rata, Saša dolazi u Sarajevo, ali sada kao stalni dopisnik RTV Slovenije. Godine 2000. vraća se u Ljubljanu gdje, odlazeći u penziju, formalno završava svoj radni vijek. Od tada, kao spoljni saradnik, radi za nekoliko nezavisnih novinskih kuća među kojima su ONASA iz Sarajeva i Beta iz Beograda, za koje radi i danas.