“Naši Građani, kako se regionalno zovu stanovnici Gradačca, ne znaju da je izuzetno jaka ili čak i jača srednjovjekovna historiografija Gradačca u odnosu na osmansku. Imali smo izuzetno razvijene viteške, kasnije i derviške redove, tako da ću sigurno ovim radom to promaknuti jednom zauvijek na korist i znanje svih. Sve u svemu, po Zmaju od Bosne se danas zovu sve moguće kulturno-sportske i druge organizacije, kako u Gradačcu, tako i u našoj državi, te navijačke grupe koje su među najfanatičnijim na svijetu. Barem se na taj način održava žar sjećanja i ponosa do nekih boljih vremena kada budemo znali cijeniti sebe i svoju prošlost”, podvlači Emir Novalić, predstavljajući svoju magistarsku tezu koja je pionirski rad.
MIRZA ABAZ
Na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pred komisijom koju su činili Pavle Krstić, Aida Idrizbegović-Zgonić, Mladen Burazor, Nerman Rustempašić, Slađana Miljanović i Ognjenka Finci, Emir Novalić nedavno je odbranio magistarski rad Nastanak, razvoj i budućnost Utvrđenja ‘Gradina’/Kula ‘Zmaja od Bosne’ u Gradačcu. Ova studija, koja se prostire na više od 500 stranica, što je prava rijetkost kada je riječ o magistarskim tezama, nije bila isključivo usmjerena na arhitektonske odlike ovog kulturno-historijskog spomenika, iako je to njena suština, već je riječ o jednom sveobuhvatnom istraživanju o Gradačcu, historijskim ličnostima ovoga grada u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine te o njegovim ljepotama i potencijalima.
Ovaj rad, koliko god bio neobičan po svojoj sadržini, jer temu koju je izabrao Emir Novalić niko nikada nije obradio na ovaj način, još je zanimljiviji i zbog činjenice što njegov autor potječe od Novalića, gradačačkih aga, koji su bili u direktnom kontaktu s Husein-kapetanom Gradaščevićem, bosanskim kapetanom koji se borio za bosansku autonomiju. Sakupljanjem građe za svoj rad širio je saznanja o historijskoj važnosti svoje porodice i njenoj ulozi u Velikom bosanskom ustanku. Osim toga, dotakao se i viteških te derviških redova na ovom području, a jedan dio rada, koji bi lahko mogao postati monografija, posvetio je i našim kraljevima te bosanskim princezama.
Iako je Emir Novalić na početku kazao da njegov magistarski rad može poslužiti kao odlična polazišna tačka za nastavak istraživanja o Gradini, nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da će njegovi nasljednici imati izuzetno težak zadatak nadmašiti ga zato što je toliko detaljno istražio materiju o kojoj piše da skoro nije ostavio niti jedan jedini aspekt netaknutim.
“Odrastanje na Bijeloj kuli i s Bijelom kulom, koja je vrlo značajno mjesto u Gradačcu i utvrda u historiji koja dokazuje kontinuitet BiH kao samostalne države i kontinuitet Bošnjaka, a ipak je jako degradirana, zapuštena i neaktivirana, opredijelilo me da se detaljno i široko bavim njenom sudbinom, što bi moglo osigurati pretpostavke za poboljšanje njenog stanja. Stari grad u Gradačcu je jedinstveni kulturno-historijski krajolik koji je upisan kao nacionalni spomenik naše države. Nacionalni spomenik čine bedemi, objekti unutar bedema, Gornji grad s kulom Husein-kapetana Gradaščevića i Donji grad sa sahat-kulom, zgradom Gradske biblioteke, radiostanice i muzeja, zgradom Gimnazije i predmetima iz muzejske zbirke koji su upisani u inventarnu knjigu Muzeja. Ovaj nacionalni spomenik predstavlja potencijalno nalazište, arheološki rezervat, pokretnog arheološkog materijala i na to bi se u budućnosti trebala obratiti posebna pozornost”, govori na početku Emir Novalić o razlozima zašto je izabrao baš ovu temu za svoj masterski rad.
Kako dalje priča, početak njegovog istraživanja bio je izuzetno naporan jer je imao duge periode bez ikakvih podataka koji bi mu mogli koristiti. Međutim, nakon nekog vremena suše u istraživačkom procesu, počela se pojavljivati masa novih i do tada nepoznatih podataka razne tipologije, što mu je na kraju stvorilo ogroman problem pri sistematizaciji, hronologiji, ali i u samom obimu rada koji je prebacio propozicije čak i doktorskih radova iz ove oblasti.
“Istraživanja su trajala oko 12 godina. Ovo je, bez lažne skromnosti, posao koji treba i koji inače radi specijalizirani institut s desetak istraživača multidisciplinarnog pristupa. Ipak, smatram da sam tek zagrebao površinu. Ima još dosta toga neistraženog jer niko se nikada konkretno nije ovim bavio, stručno niti naučno, tako da se slobodno može zaključiti da sam istraživački ‘pionir’ u ovom polju. Cjelokupna analiza i sinteza svih izvora i rezultata do kojih sam dolazio daje vrlo širok spektar novih saznanja kroz crtanu, tekstualnu i drugu građu, što je jako dobra osnova za nastavak istraživanja o ovoj tematici”, govori nam uz najavu da ima u planu i izradu doktorske disertacije.
Prosječnom stanovniku Gradačca, ali i onim u okolnim gradovima, dodaje Novalić, izuzetno je drago kada se spomene Zmaj od Bosne Husein-kapetan Gradaščević jer to ime znači ponos, samopoštovanje, te je odraz plemićkog porijekla. Međutim, govori da ga žalosti činjenica da u ovom dijelu naše zemlje rijetko ko zna nešto više od bazičnih historiografskih stvari.
“Najbolje bi bilo napraviti agenciju za zaštitu kulture, prirode i graditeljskog naslijeđa, po uzoru na onu u Jajcu i još nekim područjima, koja bi se bavila istraživanjem i promoviranjem lika i djela ovog nacionalnog junaka. Ipak, uzmemo li u obzir (ne)raspoloženje lokalnih i nacionalnih institucija za realizaciju ovog realnog cilja, mislim da ćemo se načekati. Čeka se na nekoliko jakih i nepokolebljivih pojedinaca koji znaju šta i kako da rade, da to urade samostalno, a sigurno će se nezaslužni naknadno ‘kititi tuđim perjem’, kako to, nažalost, obično biva. Naši Građani, kako se regionalno zovu stanovnici Gradačca, ne znaju da je izuzetno jaka ili čak i jača srednjovjekovna historiografija Gradačca u odnosu na osmansku. Imali smo izuzetno razvijene viteške, kasnije i derviške redove, tako da ću sigurno ovim radom to promaknuti jednom zauvijek na korist i znanje svih. Sve u svemu, po Zmaju od Bosne se danas zovu sve moguće kulturno-sportske i druge organizacije, kako u Gradačcu, tako i u našoj državi, te navijačke grupe koje su među najfanatičnijim na svijetu. Barem se na taj način održava žar sjećanja i ponosa do nekih boljih vremena kada budemo znali cijeniti sebe i svoju prošlost”, podvlači.
On u svom magistarskom radu do u najsitnije detalje opisuje kako je nastalo i kako se razvijalo utvrđenje Gradina. U jedno poglavlje sažeo je vremenski raspon od antike, čak i još dalje u prošlost, sve do perioda povratka nezavisnosti naše države, tj. do razdoblja dejtonske BiH. Iako je dugo prkosila zubu vremena i raznoraznim režimima, ova je kula u protekloj agresiji značajno oštećena.
“Poslije rata hitne zaštitne radove izvela je Fondacija za zapošljavanje i obuku ‘Lora’ iz Sarajeva, te se tako sačuvala kula od daljnjeg uništavanja. Sada se postavlja pitanje njene obnove i izbora buduće namjene. Prvo bi bilo važno obaviti sve istraživačke radove i zaštitna arheološka istraživanja, a zatim izvršiti detaljna geodetska i arhitektonska snimanja kompleksa. Nakon toga bi bilo neophodno izraditi plan mjera zaštite, uvažavajući sve vrijednosti kompleksa i svakog objekta posebno, te na osnovu toga organizirati javnu raspravu o njegovoj budućoj namjeni. Poslije toga bi se pristupilo izradi projektnog zadatka, uz poštivanje plana mjera zaštite, a onda raspisao i javni konkurs za izradu idejnog rješenja sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije”, dodao je.
S obzirom na to da je prvobitna namjena kule, kroz dugi niz godina, bila sjedište kapetanije, zatim kotarski ured pa žandarmerijska kasarna, Emir Novalić kaže da bi primjereno bilo vratiti objektu administrativno-upravni karakter.
“Objekt bi se mogao koristiti kao rezidencija guvernera kantona i načelnika Općine sa salom za sastanke te za smještaj dijela općinske administracije. Tu bi mogao biti i matični ured, što bi omogućilo održavanje vjenčanja. Da bi se vidikovac mogao koristiti u turističke svrhe, važno bi bilo uvesti režim njegovog korištenja. Postoji mogućnost da se u kulama, koje se nalaze na ulazu u kompleks, kao i u podzemnim tunelima, smjeste galerija slika, muzejska zavičajna zbirka, štamparija, ugostiteljski sadržaj, ali i veća dvorana koja bi mogla imati višenamjensku ulogu. Navedeni prijedlozi mogu koristiti kod pokretanja javne rasprave o budućoj namjeni čitavog Starog grada. Ovim bi se osiguralo vraćanje vrijednosti ne samo kuli Husein-kapetana Gradaščevića nego i kompleksu Starog grada, a time i samom Gradačcu kao našem posebnom simbolu”, navodi on.
Kako stoji u njegovom prijedlogu u magistarskom radu koji je nedavno odbranio, potencijal ovog zdanja trebao bi se grupirati po pojedinim sektorima djelatnosti. Turističko-kulturno-obrazovno-prirodnjački sektor bi predstavljala jedna uprava koja je koordinaciono tijelo svih drugih uvezanih institucija koje bi formirao Grad/Općina Gradačac, zatim bi bilo dobro, kako navodi, formirati muzej odbrane BiH s pratećim tematskim paviljonima, te na kraju i kampus Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta “Zmaj od Bosne: Vezir Husein-kapetan Gradaščević” s pratećim sadržajima.
Nakon iscrpnih konsultacija s nizom historičara, Emir Novalić je ustanovio da je najvjerovatnije osnivačica Gradačca/Nenavišta bila bosanska princeza koja je rođena u Srebreniku – Elizabeta Bošnjačka Kotromanić, koja je postala kraljica Mađarske, Poljske i Hrvatske i mogla je odrastati i u Gradačcu/Nenavištu jer joj je to bio prvi susjedni grad.
„“Najvjerovatnije je ova princeza dala sagraditi grad, kao i njene sestre druga dva grada, jer su bile više nego dovoljno politički i finansijski moćne i nezavisne tako da se mogu uzeti osnivačicama. Druge dvije kćerke Elizabete Bošnjačke Kotromanić su ‘kćerke-kraljice’ Marija od Mađarske i Hrvatske te Jadviga od Poljske i Litvanije. Dakle, utjecaj Srednje Evrope i Mađarske je ključan, presudni. Javljaju se objekti kompletno građeni od cigle, što je panonska karakteristika, a ne od kamena, što je bosanska karakteristika. Isto tako, javljaju se fasade u boji, pretežno bijeloj, što je također srednjoevropska karakteristika, a ne fasade od samog kamena, što je bosanska karakteristika. Također su direktno ili indirektno postojali povezani viteški redovi za Gradačac/Nenavište, koji su ostavili svoga traga u građenju i stilskim elementima. Oni su i više nego specifični”, priča nam.
Sasvim slučajno naišao je tokom istraživanja i na zaboravljene objekte, ali i na neke postojeće kojima se dugo nije znala tačna svrha. Tačnije, pronašao je četiri “izgubljene” tekije u kompleksu Gradina.
“Pronašao sam podatak da je Fatih Mehmed-hanova džamija, koja se nalazi na mjestu bivše gimnazije u centru kompleksa Gradina, u prošlosti bila bektašijsko-janjičarska tekija, a zatim i da je zaboravljena Bijela džamija, na samom ulazu u Bijelu kulu, bila tekija koja je pripadala najvjerovatnije bektašijsko-janjičarskom i nakšibendijskom derviškom redu. Došao sam i do informacije da je bivša čaršijska Medresa Muradija bila nakšibendijska tekija koju je vodio čovjek čija česma na gradskom trgu i turbe i dan-danas postoje. Naravno, radi se o Hadžiefendijinoj česmi i turbetu. Medresa kod Sviračke džamije bila je nakšibendijska tekija koju je vodio šejh Svirac, vezan uz Muradija tekiju u Istanbulu, po kojem se i zove ovaj dio grada. Iz svega navedenog da se zaključiti da je Gradačac itekako povezan s derviškim redovima, ali se to pomalo ‘zaboravilo i izgubilo’. Ipak, sjetili smo se i pronašli poveznicu. Husein-kapetan Gradaščević bio je derviš nakšibendijskog reda kod šejha Sirri-babe Sikirića s Oglavka kod Fojnice. Također, i moji preci bili su najvjerovatnije bektašijsko-janjičarskog reda, a i ja sam murid nakšibendijskog derviškog reda”, priča nam o svojim otkrićima, ali i vlastitoj duhovnoj pripadnosti.
Ističe kako postoji još čitav niz spomenika u Gradačcu o kojima bi se moglo detaljno polemizirati sa stanovišta arhitekture kao nauke. Odlučio je nabrojati samo neke od njih.
“Antičko-ranosrednjovjekovni ostaci prvobitnog utvrđenja Nenavište u selu Slatina između Gradačca i Modriče, srednjovjekovni bansko-kraljevski grad Dobor kod Modriče, mala ljetnikovac-kula Gradaščevića u prigradskom naselju Bagdale-Mionica, lokalitet srednjovjekovnog utvrđenja Mihaljevac na ušću rijeke Bosne u rijeku Savu kod Bosanskog Šamca, čardak-kula na nekadašnjem riječnom meandru i umjetnom otoku s velikim ljetnikovcem i nizom manjih kula i pratećih objekata u selu Čardak u blizini Bosanskog Šamca, manja kula Gradaščevića u Bosanskoj Bijeloj kod Brčkog, kula Novalića u selu Novalići, kula Gromića u selu Zelinja, tri nekropole stećaka u selima Srnice, Ledenice i Zelinja, kula Ormanica na tromeđi općina Gradačac, Srebrenik i Brčko te još mnogo njih.”
Na samom kraju, Emir Novalić je odlučio objasniti i svoje specifično porijeklo.
“Moji preci, age Novalići, bili su uz Husein-kapetana Gradaščevića te su bili na braniku domovine i tokom austrougarske okupacije. Moj rahmetli djed, hadži Osman Novalić, posljednji je u tom nizu. Dugo pripremam knjigu o porodičnom porijeklu i to bi trebala biti treća knjiga na ovu temu. Prva je već objavljena, a druga je u pripremi za štampu. Autori prve su gradačački književnik Sadik Šehić i moj rođak Galib Novalić, koji baštini podatke od mog djeda, a autor druge je rahmetli Mustafa Novalić, po kojem sadašnja gradačačka gimnazija nosi ime i koji je bio, zanimljivo, mesnevihan. Možda će biti nekome interesantno i to da je sadašnji federalni premijer Fadil Novalić moj blizak rođak i komšija, tj. zajednički nam je pradjed, isto smo ‘koljeno’ po genealogiji. Inače, naša porodica primarno potječe od ilirskog plemena Delmata iz dalmatinske Zagore (Zadar – Šibenik – Knin), gdje su bili trgovci na kopnu i moru. Zatim smo se kao trgovci soli doselili u Boku Kotorsku u Crnu Goru i u grad Herceg-Novi, a odatle smo se tokom Napoleonovog zauzimanja Boke Kotorske i Dubrovnika nastavili raseljavati u dvije linije – Crna Gora – Sandžak te Hercegovina – Bosna – Slavonija”, objasnio je na kraju Emir Novalić. (Stav.ba)
