Razgovarali smo danas sa Arnelom Mulićem, trenerom košarkaškog kluba Gradačac. Arnel je za mnogu gradačačku omladinu uzoran čovjek, sportista, čovjek koji živi za košarku u ovom gradu. Nerijetko ga tokom basket sezona možemo vidjeti kako na terenu, tako i sa strane, bodreći omladinu koja je svoje slobodno vrijeme odlučila provesti uz sport, onaj sport kome je naš sagovornik posvetio gotovo cijeli svoj život.
Dotakli smo se tokom razgovora Arnelovog životnog puta koji ga je vodio do pozicije trenera u KK “Gradačac”, i njegove ljubavi prema košarci. Arnel nam je kazao nešto i o trenutnom stanju kluba kada su u pitanju takmičenja, finansijski aspekt djelovanja KK “Gradačac”, te promocije kluba.
Ja sam Arnel Mulić, jedan od 3 trenera košarkaškog kluba Gradačac. Imam 44 godine i bavim se košarkom 30 godina. Košarku sam počeo trenirati u 17-toj godini. Košarkom sam se počeo baviti relativno kasno, jer sam do početka košarke trenirao odbojku. Sa 16. godina odlazim sa mamom i mlađim bratom u Švicarsku zbog nesretnog rata koji je zadesio našu zemlju i u 17-toj godini u Ženevi počinjem trenirati košarku. Tokom 1994. godine u Ženevi sam završio Komercijalnu školu i igrao sam košarku do 1998 godine. Tada se vraćam u Gradačac i pristupam košarkaškom klubu Gradačac. Igrao sam vrlo uspješne 3 sezone u kojima sam bio jedan od bitnijih igrača.
Klub je 2001.godine nažalost prestao sa radom. Punih 10 god KK Gradačac se nije takmičio. U tom periodu pokreće se škola košarke “Trica”, koja je kao debitant u Ligi Mladih tuzlanskog kantona imala zapažene rezultate. Potom, 2011. godine na nagovor u suradnji sa mojim velikim prijateljem Edinom Bungurom, ponovo pokrećemo KK “Gradačac” i počinjemo se takmičiti u A2 Ligi Bosne i Hercegovine. Nažalost, to je trajalo samo sezonu i klub ponovo prestaje sa radom iz raznoraznih okolnosti.
Sve to mi je vrlo teško palo, jer sam od svojih malih nogu u sportu i bio sam jedan od tadašnja 2 pokretača kluba.
Od 2012.godine u saradnji sa Ozrenom Seleskovićem išli smo na razne košarkaške kampove i takmičenja. Ozren je čovjek koji je važio i još uvijek važi za uspješnog trenera. Trener od kojeg sam puno naučio.
Potom sam u sezoni 2017-2018 stupio u fuziju sa njegovim klubom”ABC BASKET” iz Tuzle i pod imenom “ABC GRADAČAC” igrali smo ligu mladih tuzlanskog kantona. Poslije dvije uspješne sezone odlučili smo ponovo krenuti samostalno u rad sa KK Gradačac i nastaviti tradiciju još iz 1974.godine. Tokom 2019. godine preuzimam sve papire KK Gradačac i ponovo se takmičimo pod tim imenom. Trenutno se takmičimo u ligi mladih tuzlanskog kantona (pioniri,kadeti i juniori).
Pioniri su od 14 ekipa na 8. mjestu. Kadeti su od isto toliko ekipa na trenutnom 8 mjestu .Juniori su nešto slabiji, zauzimaju tek 10-o mjesto, uz vrlo dobre partije od kojih su nekolicinu izgubili u finišima utakmica, radi nedostatka iskustva i dovoljno prostora za trening.
U planu smo ponovo pokrenuti seniorski tim u 2020. Godini, ali zbog nedostatka finansija i cjelokupne situacije u svijetu to će teško biti izvodljivo iako se ne radi o velikim sredstvima. Klub trenutno broji oko 45 članova, a samo finansiranje kluba ide nažalost poprilično teško.
Od grada nismo (pod ovim imenom) imali nikakvu podršku zato što smo poprilično novi u svemu tome, a tu je bilo i određenih problema oko papira kluba koji su bili zagubljeni. Međutim, ubijeđen sam da u budućnosti neće izostati ni podrška grada. Manji broj poduzetnika našega grada su nam nekoliko puta ukazali svoju nesebičnu podršku bez koje bi teško opstali i funkcionisali. Stoga se svima njima ovom prilikom zahvaljujem i nadam se da ćemo nastaviti pa čak i poboljšati saradnju. U moje vrijeme (govorim o prijeratnom vremenu) nije bilo tih problema. Dvorane, sale za treniranje nisu bile plaćane i samim tim je sve bilo lakše. Danas se sve plaća, a pri tome nemate adekvatne uslove za treniranje. I što je najbitnije nemate dovoljno termina za trenažni proces. Iskren da budem, ja sam vrlo ponosan na svu omladinu što se uopšte bave sa bilo kojim od sportova. Previše toga im je dostupno, ovdje mislim na tehnologiju koja uništava omladinu. O ovoj temi bi mogli mnogo da govorimo. Poređenja radi, moje generacije i današnje nedvojbeno se razlikuju. Zato mi stariji možemo i moramo puno uticati na današnju omladinu,svojim zalaganjem,pričom,savjetom, i druženjem sa njima sa ciljem da što više zavole sport, I kako bi više posvećivali pažnju ljudskim osobinama a ne kompjuterima i raznoraznim društvenim mrežama.
Što se tiće promocije sporta, konkretno košarke, na početku našeg rada nismo ulagali puno u promociju košarke jer nismo imali nikakvu finansijsku podršku, ni grada ni privrednika. Za razliku od početne faze, danas je puno drugačije, bolje hvala Bogu.Više se promoviše košarka i sve više mladih dolazi da trenira.
Košarka je prelijep sport, cjelovit, zahtjevan i psihički i fizički, tehnički superioran naspram ostalih sportova. Ni jednog trena nisam požalio što sam sa odbojke prešao na košarku.
Ovom prilikom pozivam mlade da nam se pridruže, našim treninzima, takmičenjima, kampovima. Zak raj bih još da napomenem da smo u pripremama za žensku košarku”, istakao je Mulić za gradacac.live.
