Postoji u našem narodu jedna izreka koja, valjda, treba da podsjeti na neka vremena puna dušmana i izdajica oko nas – „ne možeš biti sa svakim dobar“. Htjelo se time, između ostalog, ukazati i na to da je sumnjiva osoba koja je sa svima dobra. Ne možeš ne zauzeti neku stranu i čvrsto prihvatiti istu a onu drugu da kudiš, ružiš, i budeš njen neprijatelj. Mnogo ljudi ne vjeruje u ljudske kvalitete osobe koja se svima jednako lijepo nasmije.
U vojsci pod komandom Husein kapetana Gradaščevića bilo je, kako neki izvori prenose, i jevreja, i katolika, i pravoslavaca, i muslimana, i još niz nekih drugih opredjeljenja. Bila je to vojska ujedinjena oko jedne jedine ideje oko koje se sada, u ovom trenutku, dok čitate ove redove, čini gotovo nemoguće ujediniti i dva čovjeka u istoj kući – ideje jedinstvene, cjelovite i nedjeljive, samostalne Bosne. Šta je imala ta generacija ljudi toliko različitih po svojim ubjeđenjima i vjerskoj praksi a što nemamo mi danas. Imali su ideju, ali i lidera koji će je moći ponijeti na svojim leđima. Jer, sama ideja bez dobrog lidera, ostaje samo to – ideja. To je razlika između nas sada i njih tada – zadržali smo svaku različitost između sebe, ali nismo spremni živjeti za istu ovu plemenitu ideju. Nismo, jer, naše oči traže novog Huseina, novog lidera, ali naši pogledi nemaju u koga biti usmjereni.
Trebalo je izdržati mnogo toga u Huseinovo vrijeme, ali, kako njegovi prijatelji (ali i neprijatelji) kažu – „Husein je bio visokomoralna osoba, inteligentan i razborit, u dobrom odnosu i sa siromahom i bogatašem. Mnogo obrazovan, veliki vjernik, ali tolerantan vjernik. Tolerantan prema onima i druge vjere, ali i onima oko sebe manje odanih vjeri. Kod prijatelja je izazivao poštovanje, kod neprijatelja strahopoštovanje. Nije djelovao bez savjetovanja sa saradnicima i prvacima iz naroda. Nije poznato da je iti jednu odluku donio, a da se sa sposobnima nije posavjetovao. U svemu što je želio postići uzdao se u podršku naroda. I dobijao ju je. Husein kapetan Gradaščević bio je izdanak onoga najboljega što karakterizira Bošnjaka.“
Nije bilo teško narodu uz ovakvog lidera, a ni takvom lideru uz narod spreman za plemenite ideje. Sa 28 godina prepoznat je kao najbolji za poziciju vođe Pokreta za autonomiju. Danas imamo lidere koji toliko godina sjede u vrhu politike a da sa sramotom i stidom slušaju dok se priča o podvizima gradačačkog zmaja i bosanskog heroja.
Danas se puni 186 godina od njegove smrti koja je, bez obzira na sve izvore, ipak još uvijek obavijena velom tajne i misterije. Prošlo je 186 godina ali još ćete ponegdje čuti – „Ah, da je živ danas“. Uzdišemo i vapimo, ali i sami ne živimo po njegovom kodeksu, kodeksu časti, borbe za pravdu, kodeksu tolerancije i istinskog patriotizma.
U posljednjem periodu čak ni lokalna vlast ne poduzima ništa kako bi makar simboličnim programom obilježila najznačajnije godišnjice vezane za život čovjeka koji je Gradačcu donio slavu do Sudnjeg dana.
Valjda i to govori nešto o nama!
Husein kapetan Gradaščević
17. 8. 1834. godine – 17. 8. 2020. godine
