Elvir Peštalić glavni je medicinski tehničar u JZU Dom zdravlja Gradačac. Kao netko ko je gotovo svakodnevno slušao i gledao slučajeve oboljele od korona virusa, vjerovatno nije ni pomišljao da bi isti mogao ući i u njegov dom, paralizirati njegov poslovni, porodični i društveni život, i dovesti ga u situaciju u kojoj nikada ranije u svome životu nije bio.
Njegov sin i supruga, koji se danas osjećaju bolje, oboljeli su od korona virusa i prošli kroz tegobne i vrlo teške dane i noći. Pored zdravstvenih tegoba, tu je sada i nešto što negativno utiče i na mentalno zdravlje oboljelog – izolacija. Izolacija od posla, izolacija od društva, od porodice.
O svemu tome, ali i o drugim temama razgovarali smo sa mr. Elvirom Peštalićem, glavnim medicinskim tehničarem JZU Doma zdravlja Gradačac:
Gradačac.live: Elvire, veliko Vam hvala na izdvojenom vremenu, da uprkos situaciji kroz koju trenutno prolazite ovih dana, pokušate preko našeg portala prenijeti nekoliko važnih poruka našim sugrađanima. Čini nam se da naši sugrađani, odnosno velika većina njih, ne shvata dovoljno ozbiljno sam virus, bez obzira na smrtne ishode koje svakodnevno mogu pratiti, posmrtnice, povećan broj oboljelih. Možete li nam reći zbog čega još uvijek postoji to ismijavanje sa koronom i doza neozbiljnosti u svemu ovome?
Elvir Peštalić: Nedostatak edukacije! Taj nedostatak edukacije jasno je uočljiv iz prostog razloga što ljudi imaju u glavi stereotip da su virusne bolesti zapravo samo gripa. To je uvriježeno mišljenje, pa sigurno u nekih zadnjih pedesetak godina. Vjerovatno i sami mediji nisu ostavili dovoljno prostora za kvalitetno educiranje o virusu, još od kako je sve krenulo u Wuhanu. Ali, jedan od glavnih razloga je bježanje od realnosti – ono tipično naše bosansko bježanje od realnosti.
Gradačac.live: Needukovanost je sigurno jedan od razloga zašto ovo sve traje i dan danas na našim prostorima. Baš prije par dana, sjedio sam u jednom kafiću gdje su pored mene sjedile dvije starije gospođe, pa u jednom trenutku jedna od njih kaže: „Korona je laž. Eno kod mene unuk, malo dijete, nema ni šest godina, samo malo ga stomak bolio, temperatura, malo meda, malo čaja i sve prođe. A isti simptomi kao kod korone.“ Zvuči nevjerovatno da ljudi tako samouvjereno pričaju o svemu ovome, a narod oko njih umire.
Elvir Peštalić: Pazite, treba ovdje istaći. Za virusne bolesti nema specifične terapije. Ovaj virus kao i svaki drugi traži domaćina. Virusna čestica traži ćeliju domaćina, ulazi u nju i hrani se energetskim materijalom domaćina. Bez domaćina, virus ugine za 12 do 24 sata najduže.
Gradačac.live: Često možemo pročitati i slučajeve u kojiima je čovjek prenio desetinama drugih ljudi oko sebe korona virus, a da sam nije ni znao da ga ima, ili je osjetio neke blage simptome ili nije osjetio nikakve, dok je svoje radne kolege, porodicu i prijatelje zarazio a oni sami prošli su kroz najgore kliničke slike? Kako to objašnjavate sa medicinskog aspekta?
Elvir Peštalić: Naravno da se to može desiti. Postoje mnogi asimptomatski slučajevi. Postoje slučajevi gdje ljudi zbog slabijih simptoma iste i zanemaruju. To su na primjer neki slabiji bolovi u mišićima, blago povišena temperatura, na koje se ne obraća dovoljno pažnje. Općenito sam početak korone nije tako buran kao kod obične gripe. Zbog toga ljudi ovo i ne uzimaju za ozbiljno. Međutim, kod većine ljudi, tokom razvoja bolesti situacija se drastično mijenja, pa do onih najgorih situacija, a ja ću to kroz ovaj razgovor objasniti na primjeru moje porodice.
Gradačac.live: Upućeni ste sigurno u ovaj smrtni slučaj koji je potresao regiju, gdje je majka troje djece preminula uslijed komplikacija povezanih sa virusom. Ljudi su nakon njene smrti, a vrlo često i javnost, počeli da povezuju njen smrtni slučaj, ali i druge smrtne ishode sa respiratorima. Javnost i mediji počeli su postavljati pitanje povezanosti respiratora sa smrtnim ishodima koji se trenutno dešavaju kod nas. Čak sam pronašao i članak u kome se tvrdi da respiratori uzrokuju plućno zapaljenje kod oboljelog. Koliko ima istine u tome?
Elvir Peštalić: Nema tu nimalo istine. To nije tačno. Respirator ne liječi ništa i nikoga. On je tu da pomogne vašem disanju. Osoba se na respirator priključuje samo nakon pada saturacije kisikom, zasićenje hemoglobina kisikom ispod 87% – 88%. Tada se pacijent intubira i priključuje na mašinu za disanje, a to je u ovom slučaju klinički respirator. Međutim, da biste se priključili na respirator mora se razviti takva klinička slika, odnosno takva drastična upala pluća da zahvata preko 80% pluća. Nikako se ne smije dovoditi smrtnost sa respiratorima. Evo, navest ću vam samo dva primjera:
(1) Starije osobe umiru zbog korona virusa zbog smanjenog imuniteta i postojećeg komorbiditeta. Dakle, obično imaju još i visok pritisak, šećer, srčane slabosti, reumatske bolesti, i oni u ovoj čitavoj psihozi oko korone zaborave na svoje osnovne bolesti. Vi sada, u ovoj situaciji, ako ste još i hronični bolesnik, morate strogo voditi računa o nastavku uzimanja vaših uobičajenih lijekova za one ranije bolesti. Međutim, ljudi u strahu od korona virusa zanemaruju svoje primarne bolesti, tako da ponekada zaborave uzeti lijek za šećer, lijek za pritisak, i onda kada na tako oslabljen imunitet još dođe i korona onda situacija za njih postaje jako teška;
(2) S druge strane, kod mlađih osoba koje obole i umru od korona virusa, imamo drugi problem a to je pojačan imunološki odgovor i reakcija organizma – takozvani citokini odnosno citokinske oluje koje mogu da naprave problem ondje gdje se odvija najveća borba organizma s virusom, a to su u ovom slučaju najčešće pluća, bubrezi, mozak i srčani mišić koji također može biti pogođen korona virusom. Ovo je dodatno razlog da javnost ovo shvati vrlo ozbiljno. U opasnosti su i hronični bolesnici i mlađe osobe.
Gradačac.live: Prije nekih tri – četiri mjeseca pisali smo reportažu o akciji koju je organizovalo Udruženje „Nur“ Gradačac o pomoći Domu zdravlja Gradačac u vidu medicinske opreme. Tom prilikom imali smo priliku čuti od prisutnih tokom podjele da postoji mogućnost da virus potraje do kraja ove godine, te da se krajem ove godine, u zimskom periodu, stanje ponovno pogorša kao i prethodne zime. Smatrate li da ćemo gledati isti ili čak i gori scenarij?
Elvir Peštalić: Naravno da neće prestati. Prvi val još traje, očekuje nas drugi val. Ja sam o tome pisao aktivno. Previše su rano popuštene mjere. Ovo je rep epidemije koji uzima danak. Ovo je se desilo u Italiji i Španiji. Sa mjerama se krenulo dobro i onda se naglo popušta i dobili smo ovo što smo dobili kao rezultat: povećan morbiditet, a proporcionalno tome i povećan mortalitet, i kod mlađih i kod starijih osoba. Pazite, mjere su popuštene zbog pritiska stanovništva i javnosti zbog velikog pada ekonomije. Mi ne možemo sebi dopustiti da nam ekonomija stane, da se sve zatvori, ali ja, kao zdravstveni profesionalac, i dalje smatram da su mjere popuštene drastično i brzo. Ovo je direktna posljedica toga. Naš zdravstveni sistem, ukoliko se nastavi ovom dinamikom, imajući u vidu koliko je kompleksan, trom, bojim se da bi moglo doći do potpunog kraha zdravstvenog sistema ako se nastavi sa ovolikom količinom inficiranih osoba u roku od 24 sata, jer su kapaciteti i respiratora i izolatorija popunjeni već sada, a sa obzirom da se najavljuje i početak školske godine, ne bih da zvučim pesimistično, čini mi se da je prerano da pustimo djecu u školske klupe.
Gradačac.live: Da li ste malo pratili vijesti, koliko se razumijete u sastav i karakteristike ove nove ruske vakcine za koju navode da je konačno, dugo očekivani lijek protiv korone. Da li ste upućeni u to?
Elvir Peštalić: Nama, u ovoj situaciji, korona virus će ostati ovdje i nama je definitivno vakcinacija jedini način da se sa virusom izborimo. Međutim, ad hoc lijekovi koji su pravljeni i stavljeni u upotrebu za godinu dana, izvinite što ću ovako reći ali ja sam skeptik povodom toga, jer ako se zna da jedan lijek mora proći kroz deset godina kliničkih i svakih drugih istraživanja kroz velike meta analize, ja ne bih baš bio veliki optimista za ovu rusku vakcinu. Ovo je po mom mišljenju čisto političarenje.
Gradačac.live: Mislite li da postoji šansa da se ta vakcina, ukoliko niti jedna druga zemlja ne uspije u periodu koji je pred nama ponuditi svoje neko medicinsko rješenje za koronu, uvede kao obavezna?
Elvir Peštalić: U ovom trenutku, ne vidim da bi ta ruska vakcina mogla proći čak i našu državnu agenciju za lijekove. Pritisak istočnih lobija je sada sigurno jak, a tu je i činjenica da je vakcina stavljena u upotrebu a da nije prošlo ni godinu dana od početka istraživanja do stavljanja iste među pacijente. Ja lično ne bih uzeo tu vakcinu.
Gradačac.live: Evo, za kraj. Pisali ste neki dan, da su Vaša supruga i sin pozitivni na korona virus. Možete li reći kako je do toga došlo, kada su oni za to saznali, kroz kakve su simptome prošli i kako su podnijeli izolaciju?
Elvir Peštalić: Pred Bajram, supruga je došla sa posla sa povišenom temperaturom. Mi smo tokom večeri temperaturu skidali, a ujutro se javila ljekaru. Simptomi su bili bolovi u zglobovima i mišićima, opšta malaskalost i povišena temperatura 39,5°C. U Domu zdravlja urađena je potrebna dijagnostika, nalazi krvi, snimak pluća i sve ostalo je bilo u redu, ali joj je uzet nalaz za COVID-19. To je bilo u srijedu. U subotu je došao nalaz, a u tom periodu, dakle od srijede do subote, ona i dalje ima visoku temperaturu, bolove u mišićima i grčeve. U subotu dolazi nalaz da je pozitivna na virus, i od tada smo svi u izolaciji. Vrlo je bitno tada znati kako organizovati svoj život unutar izolacije. Meni je malo lakše jer sam zdravstveni profesionalac, ali morate znati kako unutar doma napraviti izolaciju u izolaciji. Mora se obezbijediti posebno posuđe, veš se mora posebno prati, ukućani se moraju navići na stalno nošenje maski, zabranu izlaska i mnoge druge mjere.
Klinička slika moje supruge bila je srednje teška, dakle četiri-pet dana imala je visoku temperaturu i strašne bolove i grčeve u mišićima sa nedostatkom zraka. Dvije noći provela je nad otvorenim prozorom. Kod sina je dva dana bila samo temperatura. Kćerka i ja smo također imali simptome, ali smo kod testiranja bili negativni, i nakon retestiranja bili smo negativni. Da li smo mi to u međuvremenu prebolili na nogama, ne mogu to reći, ali dva naša testiranja pokazala su da smo negativni na virus.
Porodica mi se sada osjeća dobro, ali što se tiče toka bolesti, vjerujte mi, ovo nije igra. Situacija se mijenja iz sata u sat. Od blage drhtavice do otežanog disanja čak i pored otvorenog prozora. Ja zaista ne mogu da shvatim kako bi ovakvo nešto mogla preživjeti starija osoba ili osoba sa više hroničnih bolesti. Uz sve ove nabrojane simptome koje su imali, dodajte tu i povraćanje i svakodnevni proliv. Nekoliko puta sam bio primoran suprugu u kući spojiti na infuziju radi hidracije u zaista otežanim uslovima.
Moramo tu dodati i uticaj na psihičko zdravlje, a posebno kod ljudi koji su tokom izolacije zatvoreni u stan, koji nemaju dvorište u koje mogu izaći. Ako ne daj Bože obolite od virusa, morate se izolovati i do dvadeset jedan i morate to sebi odrediti kao normalan i sastavni dio života u tom periodu.
Ono što za kraj mogu reći: distanca, mjere, maske, i posebno molim hronične bolesnike da nastave voditi računa o svojim osnovnim bolestima i da ih ne zaboravljaju niti zanemaruju.
