Ženski odbojkaški klub „Kula“ Gradačac egzistira još od sedamdesetih godina. Klub je to sa izvanrednom historijom, bogatom tradicijom, međunarodnim uspjesima. Ove godine, čini se, klub će imati mnogo problema prvenstveno finansijske prirode. Posljedica je to prije svega oslabljenog sponzorisanja uslijed korona virusa, ali i nebrige i nedovoljno zainteresovanosti gradske vlasti. Ipak, u upravi kluba nadaju se dobrim rezultatima i pred sebe i igračice postavili su visoke ambicije za predstojeću sezonu. Ženski odbojkaški klub “Kula” jedan je od najtrofejnijih gradačačkih sportskih klubova.
Razgovarali smo danas sa Muhamedom Avdićem, predsjednikom ženskog odbojkaškog kluba “Kula” Gradačac o novim pojačanjima, pripremama za predstojeću sezonu i izazovima sa kojima se u ovom periodu suočavaju.
Gradačac.live: Na vašoj zvaničnoj facebook stranici objavili ste vijest o nekoliko novih pojačanja u klubu. Možete li nam reći koji detalj više o novim pojačanjima, iskustvu novih djevojaka, te na koji period su potpisani Ugovori?
U klub su u posljednje vrijeme došle Elma Karabegović, bivši kapiten ŽOK „Sloboda“, djevojka koja je rodom iz Maglaja a sa nama je potpisala Ugovor na dvije godine, Žilić Nejra koja nam dolazi iz OK „Gradina, također na dvije godine, i Antonela Crvenković koja nam dolazi također na dvije godine iz OK „Ljutomir“ iz Slovenije. Imamo još jednu djevojku za koju još uvijek nismo sigurni da li će potpisati Ugovor ili neće. Od navedenih pojačanja, najiskusnija je Elma Karabegović koja bi uskoro, početkom septembra trebala i diplomirati na farmaceutskom fakultetu i steći zvanje stomatologa.
Gradačac.live: Teku li pripreme za predstojeću sezonu, očekuju li nas pripremne utakmice?
Pripreme su krenule, i to prije 13. augusta kada smo imali okupljanje. Odazvale su nam se sve djevojke, osim dvije registrirane djevojke koje su tokom prošle sezone igrale kod nas, dolaze iz Banja Luke, ali se ipak iz nekog razloga nisu odazvale na prozivku. Mi smo u kontaktu sa njima kako bismo utvrdili šta je razlog tome jer njihov ugovor sa nama traje još godinu dana, međutim, nisu nam vratile ni opremu niti su nam se odazvale na prozivku. Iako su njihovi roditelji bili tu, u našoj kancelariji neposredno prije same prozivke, i iako smo sve tog dana dogovorili, na njima je bilo samo da se odazovu, međutim nisu se pojavile. Time su prekršile odredbe svojih Ugovora, budući da su za nas odigrale samo jednu od dvije dogovorene sezone, nisu nam se javile, nisu vratile opremu, i za to nisu dale čak ni jedno opravdanje.
Upravo sada sa nama je sjedio trener kluba, dogovarali smo se sa njim oko plana pripremnih utakmica. Prvih mjesec dana nećemo imati pripremnih utakmica. Imamo ponuda za utakmice, već su nas zvali pojedini klubovi koji sa nama imaju prijateljski odnos, i mi se planiramo odazvati na te pozive, bez obzira da li se radi o nekoj ekipi iz nižeg ranga ili premijerligašu. U zimskom periodu ne praktikujemo prijateljske utakmice protiv naših konkurenata iz lige, te se tada posvećujemo isključivo našim trening procesima. Nije nam u cilju da naši protivnici otkriju u prijateljskim utakmicama način naše igre, naše nove akcije ili neke nove akcije.
Problem imamo naravno i zbog korona virusa. Mi smo uvijek u pripremnom periodu igrali prijateljske utakmice protiv naših prijatelja iz Vukovara, Osijeka, ali tu su sada problemi oko virusa, graničnih prelaza pa nećemo ove godine, nažalost, igrati te utakmice. Pokušat ćemo, stoga, odigrati što više pripremnih utakmica našim klubovima iz okruženja.
Gradačac.live: Seniorska ženska reprezentacija Bosne i Hercegovine trenutno je na 66. mjestu Svjetske rang liste. Kako popraviti trenutni položaj i rejting? Kako podići kvalitet bosanskohercegovačke odbojke i doći do bolje pozicije na listi?
Prije svega, mora se dodatno unaprijediti rad u bosanskohercegovačkim klubovima. To je temelj svega. Moramo se orijentisati i fokusirati na igračice iz naše lige, međutim, većina selektora koji su do sada vodili tu reprezentaciju, uzimali su djevojke iz inostranstva. Čak, štaviše, pojedine djevojke koje su bile kandidatkinje za reprezentaciju nisu se odazvale selektorima, pa su doveli i selektore i reprezentaciju u niz problema. Pa onda imate i činjenicu da se u reprezentaciju pozivaju djevojke koje nemaju dovoljno igračkog kvaliteta i iskustva za nacionalni dres. U prošlom kvalifikacionom ciklusu za Evropsko prvenstvo recimo, par djevojaka nije ni došlo na pripreme, a nije se odazvalo ni šest igračica iz OK „Jedinstvo“ iz Brčkog. One su poslije toga bile i kažnjene od strane našeg odbojkaškog Saveza. Ima tu i politikanstva od strane pojedinaca koji ne žele neki veći uspjeh naše odbojkaške reprezentacije, iako mi imamo dovoljno kvalitetnih djevojaka, ali one zakomplikuju situaciju tako što se ne odazovu, a dešava se i da ih njihovi klubovi za koje igraju u inostranstvu iz straha od njihove povrede a i zbog obaveza iz Ugovora, ne žele pustiti da igraju za reprezentaciju.
Država mora puno više ulagati u odbojku. Kod nas nažalost, političare vidimo jedino u slučaju da neki od klubova ostvari određeni rezultat kako bi se oni istakli dijelom kao sudionici u tom putu ka uspjehu, i kako bi dočekali prvake. Da nemamo poduzetnike koji finansiraju ove lokalne odbojkaške klubove davno bi se ugasila većina tih klubova. Ne smije se dešavati da Ministarstvo sporta tuzlanskog kantona prethodne godine za sport odvoji 660.000,00 KM, a kada se trebala vršiti podjela sredstava to je onda bila puno manja cifra od nekih 390.000,00 KM. Mora se pomoći i Savezima i klubovima.
Gradačac.live: Kolika je podrška gradske vlasti ženskom odbojkaškom klubu „Kula“ Gradačac? Da li ste, uslijed sve ove situacije glede korona virusa izgubili neke od sponzora?
Evo, mi kao članovi Uprave odbojkaškog kluba godinama radimo bez ijednog feninga naknade. Godinama. Danas, kada svako maksimalno cijeni svoje vrijeme, i kada niko ništa ne želi raditi besplatno ili volonterski, mi iz Uprave ŽOK „Kula“ Gradačac taj posao obavljamo bez naknade. Onda, kada treba nešto da tražimo, ne za nas, za klub, za opremu, za stipendije igračicama, vlast štedi na nama. A ta ista vlast želi rezultate. Ne možemo tako ništa postići. Ne možemo funkcionisati jedno bez drugog.
Mi smo tri puta bili u finalu sa ekipom iz Brčkog, ali ako oni imaju budžet od 300.000 – 400.000 KM, a mi u Gradačcu imamo 50.000,00 KM, kako očekivati da ovaj sa 50.000,00 KM godišnjeg budžeta bude prvak? Ti igračici moraš obezbijediti stan, moraš joj obezbijediti nešto da jede, neku stipendijicu kao mjesečno primanje. To su sve za nas otežavajuće okolnosti. Dodajte sada tu i pandemiju korona virusa, pad ekonomije. Mnogi dosadašnji sponzori sportskih klubova sada uopšte i ne razmišljaju o sponzorstvu, žele prije svega sačuvati radna mjesta i svoje firme. Bez pomoći vlasti i privrednika, niti jedan klub neće opstati. Ne može opstati.
Mi kao uprava nastojimo sve troškove kluba svesti na minimum, ali neće vam niti jedna igračica, da odmah budemo jasni, igrati džaba. Kada tražite da vam neko dođe u klub iz druge države, grada ili opštine, on vas ne može shvatiti ozbiljno ako mu ne možete ponuditi neka primanja.
Pored svega što smo naveli, mi dugo imamo problem i sa upravom gradačačke skenderije odnosno gradačačkog sajma. Četiri i po godine traju naše muke sa njima. Ta gospoda iz uprave već više od četiri godine drže ovaj prostor bez ugovora. Njihov ugovor je davno istekao, ali oni nama redovno fakturišu korištenje njihove sale iako mi nemamo nikakav ugovor sa njima. Gradsko vijeće grada Gradačca donijelo je takvu odluku da naš klub ima 500 sati besplatnog trenažnog procesa, ali ovi ljudi nama svaki put dostavljaju fakture. Tako mi dolazimo u stanje dugovanja prema njima i po nekoliko hiljada konvertibilnih maraka a da nikakav ugovor mi sa njima nemamo. Šta se sada dešava. Grad ne želi da nam dodijeli sredstva koja traži uprava gradačačkog sajma po tim fakturama, i postoji čak i mogućnost da nas ove godine takvim ophođenjem istjeraju na ulicu. Sada idemo u Mionicu II i treniramo u školskoj dvorani u Kamberima, a da bismo gore išli vi morate pronaći prevoz, morate tražiti dozvole od Ministarstva, moraš tu djecu opterećivati, pa sada, umjesto da dođu u dvoranu u centru grada, oni moraju putovati šest kilometara. I sve to kao uprava trpimo bez obzira što za naš rad ne tražimo ništa. Pravo je čudo što smo svih ovih godina sačuvali volju i elan za rad u ovakvim uslovima.
Poslat nam je ovih dana i poziv na učešće na Seminaru za trenere u sportsko-rekreativnom centru Ajdinovići. Ljudi traže kotizaciju, a bez prisustva seminaru ne možete voditi ekipu.
Zaključak svega, nema šanse da ovaj klub može funkcionisati sa godišnjim budžetom od 30.000,00 KM. Sama kotizacija u toku sezone iznosi 4.100,00 KM, pa dodajte članarine i licenciranje igračica koje košta 60.00 KM po igračici, dok se u jednoj Sloveniji licenciranje igračica košta 10.00 eura. Evo, izašle su i nove lopte i morate nabaviti dvadeset novih lopti a jedna lopta košta 150.00 KM. Od Saveza smo ove godine dobili obavezu da uplatimo puni iznos kotizacije bez obzira što je korona učinila svoje glede finansija. Niko od svih ovih faktora nimalo ne olakšava situaciju sportskim klubovima. Niko nema sluha. Ali jedno vam mogu reći, i to sa stopostotnom sigurnošću: Neka nam gradska uprava omogući bolji budžet, donosimo titulu prvaka države u Gradačac.
Gradačac.live: Kakve ste ambicije postavili pred igračice za novu sezonu 2020/2021?
Gledajte, na sastanku sa djevojkama smo prije nekoliko dana raspravljali o toj temi. Mi smo im kazali da je, shodno trenutnoj situaciji, zadovoljavajući plasman i među prve četiri ekipe. Znajući ostale klubove, kvalitetu naše lige, mi ćemo se najvjerovatnije moći uklopiti u prva četiri mjesta. Ukoliko vidimo u djevojkama ambicije za osvajanje kupa i dobru igru u prvoj polovici sezone, nastojat ćemo da u prelaznom roku dodatno pojačamo klub dovođenjem još barem jedne do dvije igračice.
