Malo je onih koji ne znaju da Gradačcem, gradom smještenim na sjeveroistoku BiH, dominira starogradska ljepotica kula Husein-kapetana Gradaščevića.
Kula, poznata i kao Gradina zaštitni je znak i prepoznatljiv simbol Gradačca, privlačan brojnim turistima.
Mada se turistička sezona bliži kraju, zanimalo nas je koliko je onih koji su se iz prve ruke željeli uvjeriti u ljepotu ove unikatne građevine. I na naše zadovoljstvo, bilo ih je.
Iza Husein–kapetana Gradaščevića u amanet budućim generacijama ostao je cijeli kompleks koji uključuje kulu sa podzemnim tunelima i kapi-kulama (ulazima), sahat kulu, rodnu kuću kapetana i Husejniju džamiju.
No, kula je ipak najprepoznatljiviji i najveći objekt unutar ovog kompleksa. Sagradio ju je Huseinov otac Murat-kapetan, a u njoj je bila vojna komanda gradačačke kapetanije tokom osmanskog perioda. U unutrašnjosti kompleksa kula turistima je na raspolaganju suvenirnica, u kojoj smo odmah po dolasku zatekli nekoliko turista. Kupovali su suvenire za uspomenu na grad u koji sasvim sigurno, kažu nam, neće doći samo jednom. Osim toga, bilo je onih koji su se ipak opredijelili za ručak u restoranu i uživanju u tradicionalnim bosanskim jelima, dok im se pruža veličanstven pogled na Gradačac.
Uz bosansku kahvu, s koncesionarom Bakirom Ahmetaševićem porazgovarali smo o starim običajima, kazao nam je i šta je to što turiste najviše zanima kada je kula u pitanju te da li je zadovoljan posjetom.
“Turistička sezona kreće otprilike od aprila i traje sve do sredine septembra. Uglavnom najviše dolaze djeca, ekskurzije, kao i studenti, penzioneri, razna Udruženja…Svi žele vidjeti našu kulu.No, ima u Gradačcu i drugih potencijala koje također ne treba zanemariti. Ono što je važno istaknuti jeste da smo posljednjih deset godina uspjeli da educiramo lokalne turističke vodiče koji će turistima stručno i adekvatno objasniti historiju Gradačca, tako da dobiju pravu informaciju. Zbog toga puno zadovoljniji odlaze iz našeg grada, a i mi sami smo zadovoljniji s tim”, kaže nam Ahmetašević.
Ispod Starog grada u Gradačcu protežu se tuneli i podzemne prostorije za koje malo ko zna, a koji su predstavljali drugi nivo odbrane mjesta u slučaju napada neprijatelja.
“Još dok nije bilo osposobljeno prizemlje kule, bio sam tu i danas je to dosta drugačije. Ljudi kad dođu, imaju šta vidjeti. Nakon rata sve je bilo mnogo oštećeno, morali smo mijenjati čak i podzemne instalacije koje su bile oštećene od detonacija”, prisjeća se Ahmetašević.
Sama kula je visoka 18 metara, široka sedam i po, a debljina zidova koji je okružuju je metar. To i ne čudi jer je kula građena kao vojni kompleks, sistem odbrane grada, u kojem je bila smještena vojska i gradska administracija. Kada se popnete na čardak gradačačke kule pruža se pogled na okolinu od 360 stepeni. Kula, dodaje naš sagovornik, najviše zanima turiste, jer je oni povezuju sa likom i djelom Husein-kapetana Gradaščevića.
“Drago mi je da ovo mjesto i dalje ima svoju dušu i da ljude zanima, da dolaze. Nama je prioritet ljubav prema gradu i jako puno ulažemo u to, ne materijalno nego duhovno. Od tople dobrodošlice pa nadalje, jer zidova i kula svugdje ima, važno nam je da ljudi odu iz našeg grada zadovoljni, zato se trudimo da imaju potpuni ugođaj”, govori Ahmetašević.
U Kuli se nalazi nekoliko eksponata iz vremena gradačačkih kapetana, a zidove ukrašava i portret Huseina-kapetana Gradaščevića. Na kraju razgovora, nudeći nam da probamo specijalitet “gradačačka kutija”, slano jelo koje se priprema u kutiji od cipela, naš sagovornik poručuje…
“Drago mi je što su i ovog ljeta ljudi nagrnuli u naš Gradačac. Idu prvo na Kulu, potom na Ljiljan, pa onda na Oklopni voz, grdosiju koju smo zaustavili 1992. godine da ne bi ušla i napravila belaj u gradu heroju”, kaže Ahmetašević i poziva nas da dođemo ponovo.
I dolazimo do zaključka da itekako ima istine u zapisu poznatog pisca Alije Isakovića: “Taj Gradačac, ne zna čovjek kako da mu naudi, osim da ponovo u njega dođe, da ga ponovo vidi i zavoli, da nikada ne sazna zašto je to tako!”
